PRVA
BITKA: Razdoblje
13. i 14. dinastije doba je raspadanja državne
strukture i propadanja središnje vlasti, a od 1730.
pr. kr. počinju upadi nomadskih plemena Hiksa.
Nakon gotovo pola stoljeća Hiksi su uspjeli
zavladati Egiptom. Razdoblje prevlasti Hiksa je doba
15. i 16. dinastije, nazivanih i dinastije Hiksa.
Pokret za oslobađanje Egipta ponovno je pokrenut iz
Tebe, odatle je potekla 17. dinastija, čija je
vladavina donekle paralelna sa završnim dijelom
prethodne faze. Protjerivanjem počelo je razdoblje
Nove države, koje predstavlja vrhunac moći
staroegipatske države. Uspijeh invazije Hiksa upućivao
je na mogućnost nekog novog vala koji bi mogao
ugroziti Egipat. Amozis, prvi vladar 18. dinastije,
progoneći Hikse organizirao je u Palestini
obrambeni pojas, ali se politika aktivne defenzive
vrlo brzo preokrenula u ekspanzionističku politiku
Egipta.
DRUGA
BITKA:
Pod vladarima 20. dinastije Egipat je još
uvijek uspijevao održavati svoj utjecaj pa je
Ramzes III. Dva puta pobijedio Libijce i hramovima
poklonio velik broj robova i ratnog plijena. No,
faraon je jedva suzbio navalu ²naroda s mora², a unatoč vanjskom prividu moći i sjaja, Egipat je postajao sve siromašniji.
Posljednji vladari 20. dinastije nisu imali snage
spriječiti korupciju a o dubini krize svjedoči i
činjenica da su tada provaljeni i opljačkani svi
grobovi vladara 18. do 20. dinastije. Nova država
raspala se oko 1080. pr.kr. kad kao novo središte
jača grad Tanis. Prevlast u Egiptu stekli su
postupno Nubijci. Faraon Nubijac Šešonk I. Oko
930. pr. kr. osvojio je Palestinu i opljačkao
Jeruzalem, ali je ubrzo Egipat doživio niz poraza,
nakon čega su ga zauzeli Asirci. Vlast nad Egiptom
privremeno su zatim uspostavili Babilonci, potom i
Perzijanci, a 332. zauzeo ga je Aleksandar
Makedonski. Iduća tri stoljeća Egiptom su vladali
Ptolomejevići, kao Aleksandrovi nasljednici, a 30.
pr. kr. Egipat je postao rimskom provincijom.
